Kako i kada rad sa računarom podstiče depresiju?

Rad na računaru možemo podjeliti u dvije osnovne kategorije: kreativan rad i automatizovan rad.

U kreativan rad bi spadalo programiranje, dizajniranje, projektovanje i slični poslovi, a u atomatizovane poslove poslovi unosa i obrade podataka operatera.

Postoji i čitava skala međuposlova; programiranje i projektovanje podrazumjevaju automatitzovanje vještine i rutine pa je stroga podjela praktično nemoguća.

Prekomjerna upotreba računara dovešće do monotonije i depresije.

Kako prepoznati da su baš računari razlog tome? 

Pa vrlo teško bez pomoći specijaliste medicine rada, psihologa i psihijatra.

Ipak ukoliko ste depresivni, a provodite više od 12 sati za računarom, jedan od mogućih uzroka depresije je premor izazvan prekomjernim korišćenjem računara.

Kada se ne poštuje prirodan ciklus rada i odmora nastaje zasićenje organizma otrovnim materijama, to jest premor.

Premor zbog automatizacije i stres zbog postavljenih rokova i pritiska neophodnog uspjeha su osnovni uzrok depresije.

Ne postoji univerzalan i jednostavan recept kako da eliminišete ova dva osnovna uzroka, ali pogledajte neke od vježbi koje će Vam pomoći prije nego što postanete "ozbiljno" bolesni.

Savjeti i vježbe imaju preventivni karakter, a ovo kratko uvodno upoznavanje trebalo bi da Vam skrene pažnju na nekoliko ključnih opasnosti.

U radu sa računarom krije se mnoštvo opasnosti.

On click i brzo skakanje s teme na temu je neistražena novina.

Rastraznost brzim izmjena problematike koje računar omogućava dovodi do frustacija.

Uzmimo kao primjer to što se od korisnika se ne rijetko zahtjeva da duboko razmišlja o nekom apstraktnom problemu i da istovremeno u nekoliko milimetara precizno namestite miša na neku opciju u meniju. Takve stvari je teško uskladiti i pomiriti (čistu apstrakciju i manuelnu vještinu) pa je nerijetko rezultat pogrešan, a teško je otkriti grešku (da li je rezultat pogrešne postavke ili realizacije) što je normalnoa frustrirajuće. (Problem usklađenosti softverskih i hardverskih resursa, verzija, zakrpa i servis pakova i prenosivosti aplikacija: kod mene sve radi...)
Ili problem trajnosti rezultata rada:  Onog trenutka kada se računar isključi (ili nestane struje) rezultati prestaju biti vidljivi,  one nestaju i postaju dio virtuelne stvarnosti.

Iako toga niste uvek svjesni, psihološka posljedica nestanka vašeg rada je razočarenje i depresija, čak i kada normalno isključite računar.

Ovo posebno važi za virtuelni svijet; kao što je komunikacija Internetom, video konferencije a pogotovo video igre.

Nakon završetka igranja u mreži osnovno osećanje koje preplavi učesnike je depresivno osećanje.

Komunikacija e-mail uključuje neprirodne komunikacione pauze u iščekivanju odgovora, na koju čovek nije prirodno navikao. Tu je i bezličnost ove komunikacije, jer sagovornik nema lica pa su isključena, ili bar sakrivena osjećanja.

Uticaj boja i desktopa

Uticaj iste slike koju stalno gledamo je problem, kog je rijetko ko svestan.

Dokazano je pojedine boje izazivaju različite hemiske reakcije. Duže posmatranje iste boje ili grupe istih boja dovodi do zasićenja, ne u mišićnom smislu, već u neuronskom; neuroni oka postaju neprirodno zasićeni samo jednom grupom hemijskih supstanci.

Najveći dio dana oko provede na monitoru posmatrajući istovjetan set boja. Svaka boja izaziva skup hemijskih reakcija oku.  Zbog toga im je kasnije potrebno više vremena da se rasterete i počnu da funkcionišu normalno.

Neuronsko zasićenje bilo koje vrste može da inicira apatiju ili depresiju.

Ovo je tek nekoliko primjera koji ilustruju kako je nervni sistem pri korišćenju računara opterećen na sasvim drukčiji i nedovoljno ispitan način.

Tek predstoje ouzbiljne analize ovog problema, koji je star tek nekoliko desetljeća, a samim tim i neistražen.