Uticaj računara na vid

Kako se stvara slika u oku?
Princip stvaranja slike u oku slično je stvaranju slike u fotoaparatu. Snop svjetla ulazi u oko i lomi se na rožnjači.. Akomodacijom leće se dodatno korigira tako da fokus pada na mrežnjaču. U mrežnjači se nalaze posebni fotoreceptori (štapići i čunjići) koji podražaj fotona pretvaraju u električne impulse i šalju ih u mozak.

Problem je umor mišića oka koji su zaduženi za oblik promjene leće. Oni se prenaprežu pri dugotrajnom fokusu pogleda na bliske objekte, kao što je ekran monitora.
Ukoliko se oči ne odmore ti mišići se prenapregnu, napune mliječnom kiselinom i javlja se bol u očima.
Jednostavno rješenje je povremena promjena fokusa. Treba gledati u daljinu i ne fokusirati pogled, kako bi mišići promijenili položaj i malo se odmorili. Mišići će se pri tome napuniti svježom krvlju obogaćenom kisikom i odstraniti nastali suvišak mliječne kiseline.
Oči su jedan od najprilagodljivijih ljudskih organa i ukoliko im dopustimo pravovremen i dovoljno dug odmor one će se same oporaviti.

Posljedica višegodišnjeg i pretjeranog rada rada na kompjuteru je slabljenje sposobnosti određenih tipova akomodacije oka.

Jedan od razloga je neprirodno gledanje odnosno gubitak perspektive. Prirodno je da pogled luta perspektivom sa izmjenama fokusa na bliske i udaljene predmete. Sva računarska oprema nalazi na relativno malom rastojanju od oka, ono se vremenom odvikava da brzo fokusira predmete na većoj udaljenosti i očno sočivo gubi elastičnost.

Problem je i što su pokreti oka ekstremno česti, ali kratki, jer su predmeti koji se fokusiraju, bilo na monitoru ili tastaturi, udaljeni samo par milimetara.

U normalnim situacijama oko se lagano pomakne svake sekunde 50 do 60 puta, konstantno mijenjajući ono u što gleda. Takvi suptilni pokreti su nužni za jasniji vid. Na taj način se smanjuje napetost kompletnog vidnog sistema.

Pri intelektualnom radu i dubokoj koncentraciji neminovno oko prestaje da se potpuno fokusira na realne predmete. Vi gledagte ekran, ali razmišljare o nečem drugom pa predmete na ekranu gubite i vidite kroz maglu predmete vidite posredno i intuitivno i navikava se da ih posmatra kao kroz maglu bez svih mogućih detalja.

Kao najjednostavniji uslov koji monitor treba da zadovolji je veličina koja omogućuje jasnu sliku. Kao najjednostavniji uslov koji monitor treba da zadovolji je veličina koja omogućuje veličina vidljive dijagonale monitora ne bi smjela biti premala. Danas se 15" smatra minimumom, poželjno je barem 17", dok bi 18"-21" trebalo biti idealno

Problem postavke monitora i uticaja spoljnih izvora svjetla je obrađen u uvodnoj lekciji - stavka 2.Položaj monitora u odnosu ba izvor svjetlosti.

Uticaj boja naročito desktopa, na psihu je objašnjen u lekciji Kako i kada rad sa računarom podstiče depresiju (Uticaj boja i desktopa).

Uskladite boje desktopa i kućište monitora

Boja plastike monitora je također bitna. Većina današnjih monitora sive boje a to nije u skladu sa današnjim šarenim grafičkim progranimama. Oko prilično zamara šetanje s tamnih pozadina koje dobivamo predefiinisane i svjetlih ivica plastike.

Jednostavno rješenje ovog problema je monitor tamne boje plastike ili postavljanje svjetlijih pastelnih pozadina u programima koje koristimo, a koje ne iritiraju toliko naše oko.

Usklađen set boja pozadine, programskog okruženja i kućišta.
Jeste, usklađen, čak i elegantan, ali dugotrajno crno ipak ne bi preporučili.

Kao trajnu temu desktopa izaberite neku umirujuću panoramu u kojoj dominiraju prirodne boje.

Podešavanje osvjetljenosti i kontrasta

Da konkretizujemo problemi sa očima su izazvani zbog pretjranog naprezanja, mutne slike i previše osvjetljenosti ekrana.

Mutna slika će izazvati povećano naprezanje oka, a ako je to naprezanje dugotrajno doći će do oštećenja oka u većem ili manjem obimu.

Da bi uticaj monitora sveli na razumnu (bezopasnu) mjeru potrebno je izvršiti podešavanje-kalibraciju monitora. To se svodi na podešavanje kalibraciju boja, kontrasta i osvetljenja.

Mi ćemo ovdje dati samo ilustracije koje treba da Vas potaknu da se uvjerite da li je Vaš monitor (odnosno video podsistem Vašeg računara) dovoljno dobar da ne ugrožava Vaše zdravlje.Podešavanje monitora zavisi od tipa i veličine monitora i video karte.

Normalno zavisi i od Vašeg vida pa ovu ilustraciju shvatite kao informativnu, ali vrlo važnu, i za stvarno podešavanje pozovite stručnjaka. (Ne okulistu već sistem administratora, ili čuvenog genijalca iz komšiluka, koji Vam održava računar.)

Evo dvije nekoliko ilustracija, koje mogu da posluže kao osnov empirijske provjere Vašeg računara i stepena podešenosti kalibracije. Stvarno laboratorijsko podešavanje vrši se preko tzv. calibration chart-a koji podrazumjeva daleko ozbiljniji pristup od ovdje datog metoda koji bi nazvali priručnim (međutim i ovaj metod je rijetko prisutan pa ga smatramo dovoljno dobrim za početak.)

It's recommend that you should be able to see the difference (at least) between X,Y and Z and ideally A,B and C.

Postoji čitav niz metoda kako da ove dvije ilustracije iskoristite za podešavanje monitora.

Najjednostavnija je hardverskasa: tasterima na vašem monitoru, ali je ona i najnepreciznija.

Većina monitora koristi standardne simbole za označavanje osvjetljenosti i kontrasta (brightness/contrast slika gore), ali se lokacija i način rada kontrola razlikuju od monitora do monitora, pa ćete vjerovatno morati da eksperimentišete ili da pogledate informacije koje ste dobili sa monitorom.

Korišćenje programa za kalibraciju prilikom podešavanja monitora daje bolje rezultate. Postoji mnogo dostupnih programa koji vam mogu pomoći da optimizujete prikaz na monitoru.

Oni obično rade zajedno sa uređajem koji se privremeno prikači na prednji deo monitora da bi očitao nivo svjetlosti i boje i automatski izvršio promene na ekranu monitora.

Računarski fanovi (naročito oni koji se bave dizajnom i igrama) od kalibracije imaju druga očekivanja - vjernost reprodukcije.
Postoje i uređaji tzv. kalibratori koji omogućavaju da se kalibracija izvede preciznije.
Ovi uređaji nisu skupi (desetak eura) a njihova prevashodna namjena je u grafičkoj djelatnosti gdje se podešavanje odnosi na usklađivanje različitih medija i prikaza boja.
Ukoliko ste u ovoj branši obavezno svoj video sistem podesite bar sa ovim jeftinim kalibratorom, poznato je da su pri radu na dizajnu su zahtjevi za nijansiranjem boja vrlo veliki, pa je i naprezanje očiju veliko.

Kako se u većini kurseva Windows-a obješnjava način podešavanja osnovnih parametara monitora ovdje ćemo dati sličicu koja Vas podsjeća na to.

Desni klik na prostor desktopa
kartica Setings koja nudi
izbor rezolucije-Screen resolution
broja boja-Color quality
itd...

Mada su ekrani sa katodnom cijevi (CRT monitori), manje više prevaziđeni, ukoliko ih i dalje koristite postoji nekoliko opasnosti koje oni uzrokuju (koji su uglavnom eliminisane kod TFT-LCD monitora.

Kod ekrana sa sa katodnom cijevi jasnija slika znači i preosvjetljena slika. Zjenica se prilagođava količini primljene svjetlosti, pa višak svjetlosti sa monitora dovodi do njenog sužavanja, a ovo smanjuje količinu svjetlosti koja dopire u oko Oko se više napreže bez obzira što u prvi momenat veća osvjetljenost stvara utisak jasnije slike.

Dodatni problem je što se kod katodnih monitora slika periodično osvježava (tzv. frekvencija rada monitora -refresh rate) i samo se ima utisak da je ona stabilna, ona se ustvari mijenja. U zavisnosti od proizvođača osvježavanje se obavlja od 60 do 100 puta u sekundi. A u zavisnosti od Vaše percepcije to djeluje svjesno, ili nesvjesno i na Vaše oči.
Iako viša frekvencija i više tačaka na monitoru daje jasniju sliku, važan je još jedan efekat.

Monitor se tokom rada nerjetko nalazi na periferiji vidnog polja gde ponekad nije potpuno ostvaren utisak pokreta, ni sa 60 slika u sekundi. Predmete na periferiji vidnog polja prihvatamo više nesvjesno nego svjesno, niska frekvencija monitora izaziva osećaj nervoze koji bi nam izazivao neko ko bi nečim neprestano mlatarao pored nas. Frekvencija na kojoj prestaje ovaj periferni stroboskopski efekat je individualna.

Vlasnici CRT montora trebaju da namjestite rezoluciju koja im odgovara (poželjno što veća, ali da se još uvijek mogu čitati sitna slova i to do veličine najmanjeg fonta kojeg upotrebljavate -uobičajeno 6 pt.).

Znači prvo podesite rezoluciju, ai onda probajte staviti što veću frekvenciju osvježivanja (neka bude najmanje 85Hz, ako je monitor 100 Hz).

LCD monitori sliku stvaraju tako da svaka "ćelija" isijava svoju boju (zapravo, malčice je kompliciranije, ali nema veze), i ona cijelo vrijeme svijetli, tako da nema 1/sekunda, tj. koliko puta u sekundi iscrta sliku - barem na kao na CRT monitorima.
Vlasnici LCD monitora - pogledajte u uputstvima kolika je preporučena vrijednost rezolucija ekrana i frekvencija osvježivanja.

Ponekad su i birokrate u pravu.

Šta kaže pravilnik o radu:

Kod okulista svake dvije godine.

Rasvjeta u radnim prostorijama, prirodna ili umjetna, mora biti pažljivo raspoređena i mora imati najmanje 300 luksa. Izvor svjetlosti, nalaže pravilnik, ne smije biti postavljen neposredno ispred ili iza monitora, a prozori obavezno moraju imati zavjese.

Umjesto zaključka:

Osnovni uzrok problema sa vidom nastaje usled dugotrajnog i konstantnog fokusiranja očnog sočiva na istu žižnu daljinu-rastojanje do površine ekrana.

Najčešći problem koji se javlja je suhoća očiju koja uzrokuje iritaciju i moguće upale. Suhoća se javlja zbog smanjene učestalosti treptanja očiju što je posljedica koncentracije na posao i fokusiranja pogleda na monitor. Rješenje ovog problema je uzimanje relativno čestih odmora i dopuštanje očima da se odmore, te regulisanje vlažnosti (40%-60%) i temperature (18-24 ^oC ljeti i 20-26 ^oC zimi) u prostoriji, dakle prilagođavanje i regulacija mikroklime radne okoline.